Jutro Poezije - knjige

O izdavaštvu Jutra Poezije

U biblioteci „Jutro poezije“ do 1999. g. do ove, 2009. g. pod uredničkom palicom Saše Meršinjaka, objavljeno je ukupno dvadeset naslova suvremene hrvatske poezije gdje su zastupljeni autori različitih pjesničkih senzibiliteta i poetskih pravaca. Generacijski su to također raznoliki autori počevši od Vesne Krmpotić rođene 1933. pa sve do Danijela Župančića rođenog 1978. g. Na jezičnoj razini obuhvaćena su, osim standardnog štokavskog, i hrvatska čakavica (Vlasta Vrandešić Lebarić) i kajkavština (Davorin Žitnik).

Tematski, knjige objavljene u ediciji Jutra poezije također se ne mogu svesti pod isti nazivnik pa se ovde može govoriti o domoljubnoj poeziji (Ricov), angažiranoj (Dedić), duhovnoj (Krmpotić), manirizmu Luke Paljetaka, ljubavnoj lirici Dijane Burazer ili pak o poeziji koja se uvjetno može označiti kao semantički konkretizam, kovanicu koju je osmdesetih godina prošlog stoljeća osmislio pjesnik i kritičar Branko Maleš. To znači otprilike poigravanje jezikom u svrhu zvučnog efekta, ili kako to Zvonimir Mrkonjić često tumači kao pjesništvo jezičnog iskustva. Kako je Severov duh nekako od samih početaka kružio nad jutrima poezije, tako je i njegova maksima da „zvuk diktira smisao“ od mnogih pjesnika napravila ovisnike o takvom pristupu pisanja poezije pa je nekolicina knjiga objavljenih u ovoj ediciji na tom severevskom tragu.

Nesumljivo, kao što smo u nekoliko navrata imali prigodu čuti od gospodina Mrkonjića, recenzenta buduće Meršinjakove knjige „Snježni leopard“, i ta knjiga će također biti u tom ozračju. Ta neobjavljena knjiga Sašina je zaostavština i njen izlazak se se može vrlo skoro očekivati. Kao što je već rečeno, do sada u biblioteci „Jutro poezije“ objavljeno je dvadeset naslova koje su napisali već afirmirani ali, i oni autori čije se najbolje knjige mogu očekivati tek u budućnosti. Spomenut ću samo neka od imena: Krajina, Buklijaš, Žagar, Katunarić, Burazer, Krmpotić, Ganza, Žitnik, Dedić, Paljetak, Župančić...

Dizajn i grafičko oblikovanje cijele edicije „Jutro poezije“ osmislio je i potpisao gospodin Zlatko Rebernjak. Jutro poezije je 1998. g. ustanovilo dvije pjesničke nagrade: Ružica Orešković koja se dodjeljuje za prvu knjigu pjesama i Josip Sever za pjesničku knjigu godine. Nagrada Ružice Orešković za tu, 1998. g pripala je Sandri Holetić, a nagrada Josipa Severa Vjekoslavi Jurić. Nažalost, te dvije knjige nisu objavljene u ovoj, već doista prepoznatljivoj ediciji Jutra poezije.

Trenutačno stanje i smjernice za budućnost

Posljednjih godina svjedoci smo činjenici da romani suvereno vladaju na hrvatskoj književnoj sceni. Potisnuvši kratku priču koja je sredinom pa do kraja devedesetih godina prošlog stoljeća najčešće nagrađivana književna vrsta (Jergović, Ferić, Roman Simić i drugi), danas je roman najpoželjnija i najtraženija književna forma koju izdavači rado objavljuju, a tržište konzumira. Poezija se na tržištu pojavljuje tek u natruhama, sporadično tu i tamo se u izlozima katkad stidljivo pojavi neki pjesnički naslov. Izdavačke kuće koje su nekada u svojim programima imale i do četrdeset posto pjesničke produkcije, već su se odavno okrenule tržišno isplativijim projektima pa su nam izlozi prepuni raznoraznih kuharica, knjiga o mršavljenu, brzom bogaćenju, visokim i niskim tlakovima, kućnim ljubimcima i slično. Taj tren će se po svoj prilici tako nastaviti i u budućnosti, premda neki nakladnici daju slabašne znakove da bi mogli objavljivati i poneku zbirku pjesama. Moje je mišljenje da je to više kozmetika nego stvarna potreba da se poeziji dade nekakav mali podstrek. U tom smislu da izdavačke kuće misle ozbiljno, Fraktura je ovih dana imenovala Delimira Rešickog za urednika poezije, Kruno Lokotar želi u Algoritam prenijeti biblioteku poezije nazvanu filter koju je započeo u AGM-u, Jahić, po vokaciji pjesnik, kao jedan od urednika u V.B.Z.-u uspije progurati poneki pjesnički naslov i to bi otprilike bilo sve.

Sustavno objavljivanje knjiga poezije u posljednjih desetak godina ostvarile su samo dvije udruge: Društvo hrvatskih književnika u ediciji Mala knjižnica i Jutro poezije. Mi ćemo, kao novo vodstvo, svakako nastaviti taj zacrtani put i pokušati u budućnosti osvojiti veći medijski i svaki drugi prostor za poeziju. Nastavit ćemo objavljivati, kako već afirmirane, tako i pjesnike koji nikada nisu imali prigodu objaviti. Uostalom, naše redovito pjesničko druženje subotom, najbolja je prigoda da se vidi što tko i kako radi, a i pjesnici koji govore svoje nove uratke mogu iz prve ruke osluhnuti reakciju publike, to jest svojih budućih čitatelja. Naravno da smo svjesni svih problema, od sumnjačenja, podmetanja, teškoća s financiranjem, rokovima Ministarstva kulture, ako nam budu dali potpore za pojedine projekte, distribuciju po knjižarama, i drugih neplaniranih nedaća koji nam se usput mogu dešavati. To nas neće pokolebati. Vrijeme je na našoj strani i svojim ćemo radom sigurno steći ugled i prijatelje koji će nas podržavati. Jer, kaže se u narodu tko ne voli poeziju, ne voli ni životinje.