Uz potporu

  • Ministarstvo Kulture
  • Grad Zagreb
  • Caffe bar "Berka"

Kategorije

U biblioteci “Jutro Poezije” objavljeno je do danas dvadeset i pet naslova koje su napisali već afirmirani pjesnici ali i oni autori čije se najbolje knjige mogu očekivati tek u budućnosti. Spomenut ćemo samo neka od imena: Krajina, Buklijaš, Žagar, Katunarić, Burazer, Krmpotić, Ganza, Žitnik, Dedić, Paljetak, Župančić… Jutro Poezije je 1998. g. ustanovilo dvije pjesničke nagrade: Ružica Orešković koja se dodjeljuje za prvu knjigu pjesama i Josip Sever za pjesničku knjigu godine.

Nagrada “Josip Sever” dodjeljuje se u 2010. godini za neobjavljenu knjigu pjesama etabliranim imenima hrvatskog pjesništva (autor mora otprije imati barem jednu objavljenu zbirku poezije u bilo kojem nakladničkom obliku). Nagrada se sastoji od:
- brončane plakete s likom Josipa Severa, rad kipara Davorina Žitnika Žita
- tiskanja knjige u biblioteci Jutra Poezije (pedeset primjeraka gratis dobiva autor/ica)
- novčane nagrade u iznosu dvije tisuće kuna (bruto)

Nagrada “Ružica Orešković” dodjeljuje se u 2010. godini za neobjavljenu knjigu pjesama (prvijenac) neafirmiranim imenima hrvatskog pjesništva (autorima koji do isteka ovog natječaja nisu objavili niti jednu zbirku poezije u bilo kojem nakladničkom obliku). Nagrada se sastoji od:
- brončane plakete s likom Ružice Orešković, rad kipara Davorina Žitnika Žita
- tiskanja knjige u biblioteci Jutra Poezije (pedeset primjeraka gratis dobiva autor/ica)
- novčane nagrade u iznosu tisuću kuna (bruto)

Natječaj je otvoren od 1. ožujka 2010. do 1. kolovoza 2010. godine!

Na natječajima mogu sudjelovati samo članovi Jutra poezije ili koji će to postati zaključno s 01. kolovozom 2010. Na natječaje se šalje cjelovit, neobjavljen pjesnički rukopis (u word dokumentu) napisan na hrvatskom jeziku. Uz rukopis zbirke obvezno je priložiti (u word dokumentu) i kratku biografiju autora / autorice.

Adresa na koju se šalju rukopisi: natjecaj.jutro.poezije@gmail.com – s obaveznom naznakom: “Za nagradu Josip Sever” ili s naznakom “Za nagradu Ružica Orešković”.

Rezultati natječaja biti će objavljeni 06. rujna 2010. godine na godišnjoj skupštini Jutra poezije, a nakon toga i u tiskanim i elektroničkim medijima te na našoj web stranici: www.jutropoezije.hr.

Izdvojena izdanja Jutra Poezije

Priprema slika...

Pjesma tjedna

Esad Jogić - "Tuđi snovi"

Dugo sam vježbao
i nikada nikome
neću otkriti tajnu,
kako se drugome
dolazi u snove.

Samo, neke se stvari
moraju zapamtiti
i naučiti:

Moraš imati
boru šutnje na licu.
Ako je nemaš,
napravi je sebi
kao ženi dijete,
smjesti je gdje hočeš,
samo pazi:

U snovima onog
čije snove sanjaš
ne smije da se vidi!

U toj bori,
voda mora teći uzvodno.
More se ulijeva u rijeku.
Mjesec se zaljubljen
spusti na zemlju,
na tajno mjesto
gdje ga vide samo zaljubljeni.

Sunce zamoli zvijezde
da budu bešumno jato,
rajske ptice plamenih krila!
A ptice u tuđim snovima
lete na leđima,
u ogledalu od snova broje ribe.
Tako se hrane sjemenom
što bježi sa zemlje
i sanja blagorodnu vlagu.

Ono sjema,
koje ne dosanja vlagu
rasti će u zemlju,
da u žilama majke spava.
Sretno, koje dosanja vlagu
naraste za tri dana i tri noći,
do samoga ptičjeg neba,
do leta ptica što
zvjezdano lete bešumno,
u jatu, na leđima
da ne probude onoga
u čije snove dođeš i sanjaš.

Ako dođeš u san ženi,
ruže joj u bradavice sadi
da dojke mirišu na zvijezde.

Ako je to muškarac,
ruže mu u uši sadi,
da čuje kako
zvjezdana ljubav tutnji,
kao plima mjeseca kad ljubi
nevino more.

Kad se sanja u tuđim snovima
ne treba ustajati rano,
nećeš prepoznati vrijeme
i tuđu ljubav,
tebi nepoznat predjel
i one koji su prije tebe bili tu
i sanjali tuđi san.

Tuđa će te ljubav zbuniti,
zalutat će u tebi nepoznate
rumene, vječne mijene mjeseca
iz kojih se nikada
nećeš vratiti.
Mislit ćeš tako neodređen,
da na ovome bijelom svijetu

nema ljubavi,
niti u tvojim,niti u tuđim
niti u snovima na javi.

Ako se ikada vratiš
iz bore šutnje, u kojoj
možeš i jedra da napneš,
i tuđi vjetar dosanjaš,
puši onda u vjetar, u sebe.
Da te kao izgubljenu lađu
ne odnese tamo gdje ne želiš,
iznad vode, gdje su opasne
ribe koje su starije od jajeta,
iz kojeg su se izlegle ptice
što na leđima lete.

Jer one to znaju,
bile su u njihovim snovima,
u budućnosti naučile da lete
i to čuvaju kao tajnu.

Tako hvataju neoprezne ptice,
odvode ih pod vodu,
krila im pretvaraju u peraje
i podmeću ih poslije
pticama grabljivicama
neka ih nesretne love.

Da ih poslije povraćaju
kao ptičju pjesmu,
ne znajući da tako love
svoje pretke:
jer su pogriješile
U tuđim snovima,
sanjajući prošlost, umjesto
budućnosti tuđe.

Zato im je nerazuman
materinji jezik na javi,
i sanjaju na tuđem jeziku
koji ne razumiju.
I zbog toga lete na leđima
i broje ribe u ogledalu.

Zvijezde, koje su se
pretvorile u ptice.