Zrinka Posavec

Snijeg je tog jutra uspio uspavati sve živo u gradu pa tako i žive pjesnike te je “Jutro poezije” 11. veljače 2012. Robert Roklicer otvorio točno u podne naručenim pucnjem gričkog topa sa Lotrščaka, prisjećajući se večeri  dana  prije, kada smo dodijelili naše tradicionalne nagrade “Josip Sever” akademiku Tonku Maroeviću i “Ružica Orešković” mladoj pjesnikinji Ivani Čagalj.
Njoj nije bilo teško doći iz snijegom zametenog Zagvozda primiti nagradu, kojoj se jako veselila, tako da nam je kao laureatkinja bila  glavni gost i nadahnuto govorila svoje stihove iz nagrađene zbirke pjesama “Ženske epifanije” u  prepunom caffe-u “Berka”.
Kako je vrijeme od trošenja i uzaludnog rošenja soli “nebili” nam bilo manje sklisko bio je red da pjesmom tjedna bude proglašena pjesma “Prstohvat soli” pjesnikinje Zrinke Posavec.
Zrinka Posavec rođena je 16. lipnja  1981. u Đakovu. Studij glazbene kulture završila je na Filozofskom fakultetu u Osijeku, a nakon toga i studij solo pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.
Živi u Zagrebu. Radi kao profesor solo pjevanja u Umjetničkoj školi Franje Lučića u Velikoj Gorici.
Iako je klasična glazba bila njen odabir, čini se da trenutno najviše uživa u pjevanju sevdaha i međimurskih narodnih pjesama.
Piše poeziju i kratke priče. Do sada nije ništa objavljivala, ali ima veliku želju.

Dražen Katunarić

Ove subote “Jutro” je imalo osobitu čast među svojim pjesnicima ugostiti i svojeg dugogodišnjeg člana, još iz vremena “Tingl-Tangla”, eminentnog hrvatskog pjesnika Dražena Katunarića, koji nas je produhovio govoreći pjesme iz svoje nove zbirke “KRONOS”, kao i poneku prijašnju znanu pjesmu iz njegovog velikog opusa.
Kao i uvijek tražilo se mjesto više jer Robert je nadahnuto kao uvijek vodio i moderirao naš pjesnički “zrakoplov” nakon što smo se svezali i poletjeli.

Dražen Katunarić  rođen je 25. 12. 1954. godine u Zagrebu. Pjesnik, prozaik, esejist, urednik. Završio je filozofiju na Sveučilištu humanističkih znanosti u Strasbourgu. Glavni je urednik časopisa “Europski glasnik”.  Dosad je objavio dvadesetak knjiga, pored ostalih, Mramorni Bakho (poezija, 1983.), Pučina (poezija, 1988.), Kuća dekadencije (eseji, 1992.), Nebo/Zemlja (poezija, 1993.),  Crkva, ulica, zoološki vrt (proza, 1994.),  Priča o špilji (esejistička proza, 1998.),  Lijepak za slavuja (poezija, 1998.),  Načitano srce (poezija, 1999.), Parabola (poezija, 2001.), Kobne slike (roman, 2002.),  Tigrova mast i druge priče (proza, 2005.),  Lira/Delirij (poezija, 2006.),  Prosjakinja (roma, 2009.),  Infernet i drugi tekstovi (eseji, 2010.),

Preveden na engleski, francuski, španjolski, slovenski, bugarski, rumunjski, korzički, njemački, talijanski na stranicama časopisa i u nekoliko zasebnih knjiga.

Dobitnik je nekoliko domaćih i međunarodnih nagrada za književnost: Brankova nagrada, nagrada Tin Ujević, nagrada Matice hrvatske za književnost, nagrada Europski krug, nagrada Menada za specifičnu vrijednost poezije, nagrada Steiermarkische Sparkasse za roman.

Lana Derkač

Na prvoj ovogodišnjoj tribini Jutra Poezije gostovala je Lana Derkač, pjesnikinja koja je uvijek rado viđena i čiji se nastupi svaki put slušaju sa posebnom pažnjom. Lana Derkač rođena je 22. lipnja 1969. u Požegi. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Piše poeziju, prozu, drame i eseje. Uvrštavana u antologije, panorame i zbornike u zemlji i inozemstvu. Dobitnica je nagrada “Zdravko Pucak” i “Duhovno hrašće”.
Bila je sudionik više domaćih i međunarodnih pjesničkih festivala i književnih događanja kao što su Međunarodni pjesnički festival (Hrvatska), Struške večeri poezije (Makedonija), Curtea de Arges Poetry Nights (Rumunjska), Kuala Lumpur World Poetry Reading (Malezija), Kritya (Indija), Sajam knjiga u Guadalajari (Meksiko), Lirikonfest (Slovenija), International Poetry Meeting (Cipar), Festival international et Marche de Poesie Wallonie – Bruxelles (Belgija)…
Tekstovi su joj prevođeni na 15 jezika, a do sada joj je objavljeno desetak zbirki poezije, dvije knjige kratkih priča te jedna drama.

Na tribini je u poeziji uživalo preko dvadeset pjesnika i pjesnikinja, a svoje pjesme su govorili i Davor Šalat, Ljiljana Lili Dimova, Nikica Krajina, Tena Jura Jurišić, Esad Jogić i mnogi drugi.

Davor Šalat

Ovu subotu gost Jutra Poezije bio je Davor Šalat, novinar, priznati i nagrađivani pjesnik te prevoditelj sa španjolskog jezika. Davor je nagrađivan na “Goranovom proljeću” i susretu hrvatskoga duhovnoga književnoga stvaralaštva “Stjepan Kranjčić” 2009. i 2010. godine.

Do sada je objavio zbirke pjesama “Unutarnji dodir” (1992. g.), “Sanjarije krhkog sunca” (1999. g.), “Košulja tišine” (2002. g.), “Uspavanka pod pepelom” (2005. g.), “Murmullo sobre el asfalto” (“Šapat nad asfaltom”) (Gudalajara, Meksiko, 2008. g.) i “Tumačenje zime” (2009. g.); dvije knjige eseja i kritika o suvremenim hrvatskim pjesnicima “Odgođena šutnja” (2007. g.) i “Posrtanje pod pepelom” (2011. g.). Uz to, napravio je predgovore Željku Sabolu, Anti Stamaću, Branimiru Bošnjaku, Gojku Sušcu i Dubravku Škurli, a zajedno s Lanom Derkač je uredio antologiju Međunarodnog pjesničkog festivala u Zagrebu “Kairos u Zagrebu” ( Kairos in Zagreb”) (2006. g.).

Sudjelovao je na više hrvatskih i međunarodnih pjesničkih susreta i festivala te na nekim književno-znanstvenim skupovima. Bio je suvoditelj Međunarodnog pjesničkog festivala u Zagrebu 2006., koji je organiziralo Društvo hrvatskih književnika. Pjesme, eseji i književne kritike prevođene su mu na engleski, njemački, španjolski, talijanski, poljski i litvanski jezik. Zastupan je u nekoliko antologija i panorama suvremene hrvatske poezije. Glavni je urednik časopisa za međunarodnu književnu suradnju “Most” / “The Bridge”.

Na tribini se okupilo preko 30 pjesnikinja i pjesnika, a međuostalim, svoje stihove su govorili i Božica Brkan, Esad Jogić, Ljerka Car Mutatinović, Anela Burčić, Tomislav Zekanović, Lana Derkač, Ljiljana Lili Dimova i ostali.

Goran Matović s nekoliko anegdota i pjesama podsjetio nas je na velikog Sašu Meršinjaka te pozvao nas i sve Vas na događaj “Zagrebačke posvete – Saša Meršinjak: U ruhu gurua” ovaj utorak u 20h u Muzeju za umjetnost i obrt.

Pjesnikinje i  pjesnici sjetili su se i dvadesete godišnjice pada grada Vukovara te su minutom šutnje odali počast svim palim braniteljima i žrtvama tog grada mnogobrojnih heroja.

Arsen Dedić

Ovu subotu Jutro Poezije ugostilo je najvećeg hrvatskog kantautora Arsena Dedića.

O Arsenu i njegovu radu mogla bi se napisati čitava knjiga, ali Vam mi ovdje donosimo samo ono najbitnije:

Arsen Dedić rođen je u Šibeniku te nakon gimnazije odlazi u Zagreb gdje završava Muzičku akademiju. Radio je razne poslove vezane uz glazbu – prepisivač nota, flautist, glazbeni suradnik pri TV, itd.; i na početku najčešće tekstopisac koji piše za druge. Svirao u ansamblima popularne i jazz muzike, a vodio je i vlastiti instrumentalni ansambl.

Povremeno objavljuje stihove. Prvi put je nagrađen u splitskom Vidiku. Objavljuje u Poletu, Prisutnostima, Književnim novinama, Književniku. Osnovno određenje mu je glazba, ali spajajući te dvije sklonosti: glazbenu u poetsku prirodno je stigao do vlastitog kantautorskog govora, koji ga je najviše i obilježio.

Jedan je od utemeljitelja Zagrebačke škole šansone. Autorska pjesma je njegov osnovni izraz, ali pisao je i šlagere, pjesme za djecu, pjesme za dalmatinske klape, glazbu za reklamne spotove i sve ostalo. Autorska pjesma je prirodni amalgam njegovih dvaju izvorišta – glazbe i poezije.

Ipak, najveći dio njegova rada čini primjenjena glazba – glazba za TV, film i kazalište. Glazbu za prvu TV dramu (“Mediteranska klima”) skladao je 1966. godine. Slijede velike serije kao “U registraturi”, “Prosjaci i sinovi”, “Jedrima oko svijeta”, “Zlatna nit”, “Vrijeme za bajku”, “Zagrljaj”…

Od osnutka je član Glumačke družine Histrion, s kojom ga vežu i prijateljstvo i suradnja. Autor je glazbe za gotovo sve histrionske predstave.

Član je Hrvatskog društva skladatelja kao i Hrvatskog društva pisaca.

Također, drago nam je napomenuti i da je Arsen dobitnik nagrade “Josip Sever”.

Na tribini se pojavilo četrdesetak pjesnika koji su uživali u dvadesetak Arsenovih pjesama koje su govorili sam Arsen, ali i glumac Kerempuha – Antun Tudić. Uz poeziju, odličnoj atmosferi je pridonio i Arsenov smisao za humor kao i prisustvo kamera HRTa.