Lidija Dujić:

Suhozid

"...Pjesnički svijet Lidije Dujić temelji se na slikama, a njezine poetske slike napete su poput žica harfe u vertikali fizičkog i misaonog prostora, od pedale glasovira do chagallovskih letećih nevjesta; konzistentnu okosnicu ove poezije očito predstavlja suprotnost, raskorak i raspon između neba i zemlje, između mora i zvijezda. Suha stabla, jablanovi, lastavice ili neke veće i crnje ptice, poeovski urokljive, nastavaju prostor između zemlje i oblaka, nedvojbeno označavajući njegovu orijentaciju i napon: prema gore.

Autorica ne propovijeda whitmanovsku simobličnu identifikaciju regenerativne snage prirode s besmrtnom i božanskom prirodom čovjeka, niti religioznu vjeru u vječitost života, ali su njezin poetski prostor, između zemlje i neba, i elementarni osjećaj svijeta posredno ispunjeni upravo tim duhom. Čovjek i jablan, psi koji izvode gospodare u šetnju, kipovi svetaca i sveci sami, Vladimir i Estragon na strmini Samoborskoga gorja, i nespomenuti par koji je našao svoj vrt imele i dočekao Godota – sve je to dio jedinstvenog, mnogoznačnog i višedimenzionalnog svijeta, dio iste metafizike nad kojim će munja triput prekrižiti nebo, da bi na kraju, usprkos prikrivenoj ironiji, ironiji prema samoj sebi, prema poeziji, prema svijetu, pobjedonosno i neizbježno, vjetar netremice / otirao / nebeske modrice. U ovoj poeziji sva značenja izranjaju iz slike."

Iz pogovora Ludwiga Bauera

Cijena knjige: 90 kuna.