Bošnjak Branimir

Naš subotnji gost bio je BRANIMIR BOŠNJAK, književnik (Vrbica 1943.) koji osnovnu školu završava u Vinkovcima, gimnaziju u Zagrebu, diplomira na Fakultetu političkih znanosti, a doktorira na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1996.) s temom o pjesništvu Josipa Severa. Bio je urednik niza časopisa i edicija, od Studentskog lista, Poleta, Pitanja, te časopisa Republika i The Bridge, uređivao je emisije iz književnosti na Radio Zagrebu, bio je urednik Dramskog programa HTV-a, i urednik Dramskog programa Hrvatskog radija. Objavio je dvadesetak knjiga eseja, znanstvenih studija, antologija, kritika i pjesama. Nagrađen je nizom književnih priznanja (Nagrada grada Zagreba, 1974., Nagradom DHK “Tin Ujević” 1983., godišnjom nagradom “Vladimir Nazor”, 1989., te nagradama “Josip i Ivan Kozarac”, 2003., “Duhovno hrašće” 2005., “Goranovim vijencem” 2009., te nagradom Matice hrvatske “A. G. Matoš” za književnu i umjetničku kritiku (2011.).

Središnji esejistički i pjesnički rad Branimira Bošnjaka vezan je uz časopis “Pitanja” (1969-1974) gdje je u Hrvatskoj prvi put (prije Lyotarova spisa o postmodernizmu) izrečena tvrdnja o “postmodernističkom stanju” suvremene umjetnosti. Tako su stvoreni uvjeti za recepciju Lacanovih i Derridinih studija, stvarajući novu praksu pisanja ne samo kritičkih tekstova nego i poezije tzv. “gramatološkog obrata”. Urednik je knjige (zajedno s Darkom Kolibašem) “Slovo razlike” (1970.), svojevrsnog dekonstrukcionističkog zbornika kao odgovora na komunikacijsku i informacijsku globalizaciju, ali i na promašaje društvene kritike koja je samo puko obnavljanje vladajućeg diskursa pisanja, moći i utopije. Bošnjak spaja esejizam i pjesmu, nastojeći doprijeti do izvora logocentrizma (“Semantička gladovanja”) ili ludistički stvoriti “gramatološku razliku” fikcijskog i zbiljskog (“Gimnastičar u pidžami”). U kasnijim knjigama predskazuje “obnavljanje povijesti” rata i sukoba, da bi tragediju njezinog povrata popratio knjigom Posude za vrijeme” i obnovom pjesme u prozi. Iako su u Bošnjakovom pjesništvuprisutni tamni tonovi, oni sudio igre pjesme i svijeta, otkrivajući kako se i u sitnom i naizgled zametnutomdetalju skrivaju čitavi životi nekih dolazećih ili prošlih svjetova (“Svrhe malih stvari”).