Živeći od mrvica obojica smo neprepoznatljvi
Iako svakoga dana jedan durgome na tragu
Skrušeni užurbani razdvojeni tamom šutnje

Ti današnji ne razlikuješ se od onoga
Koji jučer otplovi s nečujnim kricima u slivnik kade

Naša tijela tako putuju cijevima
A lica su nam jednako čista: imamo još neki
Zadatak, možda pranje zubi večernja toaleta
Kakvo izvođenje mravlje kraljice
Ili jednostavno televizija

Vidi, ipak mi jedeš kruh
Nevidljivo i u malim zalogajima
Upravo to me izluđuje jer ne znaš odabrati
Uzimaš od onih koji znaju da su već toliko puta
Pokradeni prevareni

Umjesto u mravinjak mirno se naseljavaš
U mom tanjuru. Sve što mi poručuješ svojom šutnjom
O zajedničkoj zemlji prirodi klorofilu
O bratstvu svih nas koji dišemo istu tamu
Miriše na smetlište i uzaludnu smrt

Sve što jedemo unutrašnjost je
Naše vlastite kuće, njena tama i mržnja
Glad i očajenje. Tome pomoći nema
Sve dok je naša zajednička glad
Ne pretvori u prah i pepeo