Na ovosubotnjoj tribini Jutra poezije, pred četrdesetak pjesnikinja i pjesnika, predstavili smo treću po redu zbirku pjesama Ivana Babića “Stigme svagdana”. Zbirka je u samo nekoliko dana (od svog ukoričenja) izazvala pravi val oduševljenja kod čitalačke publike, a Jutro poezije s ponosom ističe da je samo u ovoj godini tiskalo već pet knjiga suvremenih domaćih autora. Uskoro će iz tiskare izaći i knjiga sabranih pjesama osnivača Jutra poezije Berislava Nikpalja: “Ovu sam stranicu preskočio”, a na natječaj Josip Sever i Ružica Orešković već je pristiglo preko 60 pjesničkih rukopisa. No, vratimo se mi Ivanu Babiću…

IVAN BABIĆ (Imotski, 1961) objavio je dvije knjige poezije: “Kasna molitva prstiju”, 1999. i “Zvizda”, 2007. te zavičajni rječnik “Studenački rječnik”, 2008. Osnovnu školu završio je u Studencima (Imotski), gimnaziju u Rijeci, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je filozofiju i ruski jezik i književnost. Diplomirani je knjižničar. Od 1984. godine prevodi poeziju, prozu i teorijske tekstove s ruskog jezika za najznačajnije hrvatske časopise i novine kao i za Treći program Hrvatskoga radija. Izabran je za prevoditelja godine (1998) u tjedniku Hrvatsko slovo. Urednik je više knjiga i zbornika poezije. Zastupljen je u nekoliko suvremenih antologija hrvatskoga pjesništva. Član je “Društva hrvatskih književnika” i “Jutra poezije”. Zaposlen je u Knjižnici Sesvete kao knjižničar-informator. Osnivač je i voditelj tribine “Kulturni četvrtak u Sesvetama” te “Sesvetskog pjesničkog maratona”.

O “Stigmama svagdanih”, među ostalim, Davor šalat je napisao i ovo:
“Kod Babića se, zapravo, većina stvari događa negdje između, kako na makro planu (cjeline knjige), tako i na mikro planu (pojedine pjesme). Stanje Između je Babiću urođeno, imanentno njegovom pjesničkom postojanju. Između ima svojstvo i jednoga i drugoga, ali i svoj zaseban prostor, vlastiti poetski i smisaoni diskurs. Između (se) istovremeno krije i razotkriva, ono je uvijek i java i san, svjetlo i tama, banalni svagdan i mašta, fizika i meta-fizika, pjesma i molitva, život i smrt. Pjesnik se pita kakva je zapravo veza između njega i svijeta, što se sve krije u porama svagdana; život se razotkriva između lijepog i ružnog, dobrog i lošeg, ljudskosti i neljudskosti, bijede i blagostanja, boli i ugode. Šarolikost poetskih izleta ne očituje se kao nedostatak poetike, nego kao dinamika i radoznalost pjesničkoga duha…”