Letjeli smo ptico moja,
letjeli smo svud po svijetu,
nigdje stigli ptico nismo,
a dođe kraj i našem letu.

Ti odletje, ptico jadna,
ja ostah slomljenih krila,
u krošnjama neba, s tobom,
ni gnijezdo nisam svila!

Prolazi ljeto, bliži se jesen,
stiže vrijeme za novi let,
kako bez tebe ptico da krenem,
daleko u nebo u novi svijet.

Ali neka, poletjet ću ja
čak i polomljenih krila,
jer jesam ptica, ali nikad,
nisam kukavica bila!