Lako me ponese
uvukli se smeđi grčevi
rastu cvjetovi
pitam
na stepenicama zemlje
sjede prosjaci
mole
pjevaju molitvu
proklinju
pjevaju kletvu
danas je praznik
crvenih
plavih
žutih
bijelih
zelenih
svebojnih
danas je praznik zastava u srcu
gradim kulu babilonsku
tko će u ovoj kretnji ostati pošten
danas je praznik
pitam
nesazrele za crveni dan u duši
gromoglasno prolaze
ispod zastava tuđeg srca
dišući plućima najmanjeg
pitam
da pjevam
betonu
jednako je zao
rijeci
jednako je zla
zraku
ohol je
dimnjaku
stoji uspravno
pjevam
profesoru
pošao je orati zemlju
pođimo u polja
žita piju sunce
grlim zemlju
zlu sestru
zbog nje je orač hrapav
tužim državu
bilo koju na planeti
u ime žita
u ime savijenih želja
okorjele brazde
okate oči zemljine jabuke
za ostavljanje hljeba
i
dozvolite li da ponovim
vas nesazrele
vas ljubavnike
za muškost izbačenu uzalud
ne rađajmo kleptomane
dok polja gnjiju od samoće
ptice nijekaju šume
tko će nam vrći žito
tužim državu
bilo koju na planeti
zbog goniča raširenih stopala
ne dajte da zamre zakon polja

da slavim
najmanjeg
na kojega je ramenima
naslonjena zemlja
ovaj narod
i drugi narod
ima nogare betonske
i kad ga zazebe kob
prokune
divna je kletva naroda

zemljo
gdje ti je sunce za pečalbare
gdje ti je radost sjenokoša
gdje ti je nesazrelo žito
tužim
i ti bi tužio
augustine ujeviću