Gošća ovosubotnje tribine bila je naša poznata hrvatska književnica Ljerka Car Matutinović koja je predstavila najnoviju zbirku (18. po redu) pjesama “Uzmi me na oblaku”. O knjizi i književnom stvaralaštvu Ljerke Car Matutinović govorio je naš poznati pjesnik, književni kritičar i prevodilac Davor Šalat. Evo nekoliko rečenica o našoj Car Matutinović:

Suvremena hrvatska pjesnikinja, prozaistica, književnica za djecu, esejistica i prevoditeljica, Ljerka Car Matutinović, rođena je u Crikvenici.Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je hrvatski i talijanski jezik s književnostima.Član je Društva hrvatskih književnika ( od 1975.), Hrvatskog društva pisaca, Društva hrvatskih književnih prevodilaca. Od 1961. objavljuje književne kritike, knjiž. interpretacije i eseje, pjesme od 1965. i pripovijetke od 1975. Surađivala je u nizu časopisa i novina. Objavila je sedamnaest zbirki pjesama. Ističemo neke: Vrijeme rastanaka, 1971.,Odiljat se, 1983., Bajkoviti soneti, 1988., Bezumlje, 1994., Versi o nepotrošivoj ljubavi, 2005., Meštrija( sabrane čakavske pjesme, 2007.), Zarobljeno tijelo i drugi soneti, 2007., Jabuka puno krilo, 2007., Uzmi me na oblaku, 2010. Od objavljene proze ističemo: Opsjenar Galateo, 2002., Mirakul zvan Ljubav, srednjovjekovne priče, 2006. Od knjiga za djecu: MA i LU, roman,1989.,1990., Sve niče iz priče, 2000., Raduj se danu, pjesme, 2004. Objavila je četiri knjige književno-kritičke proze i desetak knjiga prijevoda s talijanskog. Pjesme su joj prevedene na desetak stranih jezika. Proza na tri.Uvrštena je u domaće i strane antologije. Od nagrada ističemo: Drago Gervais, za pjesme, 1981., 1985., Zlatna medalja za zbirku pjesama La bellezza del raspiro, 1986., Nagrada za životno djelo, Grad Crikvenica,1996., Nagrada internacionalnog žirija za Sonet o povratku molitvi, 2005. Književnica živi i radi u Zagrebu.

Iz kritika: “…Taj svojevrstan pjesnički toranj bjelokosni danas je pak na začudan način i i angažiran, naime, pokazuje se kao neka, makar na prvi pogled i eskapistička, kontrakultura općem razljuđivanju koje, dezintegrirajući čovjeka, nastoji ubrati što veću tržišnu dobit na njegovim patologiziranim krhotinama. (Davor Šalat, Vijenac, 26. veljače, Zagreb 2009.)

“…Neupitno je kako je na djelu izuzetna pjesnička sposobnost stvaranja “ženskog lirskog subjekta” kojim se nadmaša pjesničke konkurente, kako navodi Cvjetko Milanja, jer Ljerka Car Matutinović ne crpi iz “književne arheologije”, nego hrabro i stilski bogato njeguje oblik ispovjednog pjesništva, prividne sentimentalnosti, ali i igrivosti i ironije…(Branimir Bošnjak, pogovor knjizi “Uzmi me na oblaku”, Zagreb, 2010.)

“…Ujedno, zbirka otvara vidike šire od erotično-ljubavnih, uvodi motive egzistencijalnih zebnja i zapitanosti o samom smislu i (tako iskušene) ljubavi i vlastita života pojmljena kao vrijednost i kriterij…A u antologijskoj “Obećanoj zemlji ljubavi”, pjesmi iznimne kompleksnosti i stihotvorne virtuoznosti, koja proniče gotovo sve svijetle i mračne sastavnice, pjesnički se subjekt do gotovo tragičnih dimenzija suočava s egzistencijalnom čežnjom i pitanjima same (ne)mogućnosti ljubavi … (Zdravko Gavran, “Republika”, 12, Zagreb, 2010.)