Bespovratno kao riža u snijegu kad izgubi boju,
pojavi se Kinez, u ruci žlica pamuka,
vunenim štramplama zgusnute guske,
nestane u sjeni djevojčice s ruksakom
i pršljenom leđima okrenuta pokemona.

Bespovratno kao djed koji sjedi na prozoru,
uz utopljeno grlo ispušene šljive
i vrišti zrakom, mladost vrišti,
koju ni bisagom ni kočijom
povratiti ne može.

Bespovratno kao ti kad si mrlju pretvorila
u svilenkastu boju i
sjela u autobus na našoj stanici. Nisam ti uspio
vidjeti lice,
jer obrisi su uvijek tako prljavi
a stakla
nevidljiva srijedom.