Uz potporu

  • Ministarstvo Kulture
  • Grad Zagreb
  • Caffe bar "Berka"

Kategorije

I ove subote, u isto vrijeme i na istome mjestu, oklupilo se desetak pjesnika na redovnoj tribini Jutra poezije koje je u čarobni svijet stihova uveo Nikica Krajina. Za to vrijeme Robert Roklicer, Davorin Žitnik – Žito i Mate Kavelj otputovali su u Osijek (na dodjelu nagrade MH Robertu Rokliceru za najbolji neobjavljeni prozni rukopis), Drenovce na 21. Pjesničke susrete, a odmah potom (u subotu) na Međunarodnu književnu večer “Mostarsko književno proljeće”, manifestaciju koja se tradicionalno u suradnji sa Sarajevskim danima poezije održava u sklopu Dana Matice hrvatske “Mostarskog proljeća”. Šestu godinu zaredom u Mostaru su zahvaljujući ovoj večeri odzvanjali stihovi pjesnika iz nekoliko zemalja. Među pjesnicima koji su se okupili bio je i ovogodišnji dobitnik “Bosanskog stećka” Sarajevskih dana poezije Petar Gudelj. Zahvaljujući Miri Petroviću, osim Jutraša (Roklicer – Žitnik – Kavelj) koje je pozvao u goste glavni urednik Motrišta i tajnik Matice hrvatska Mostar, u Galeriji kraljice Katarine Kosače na Mostarskom književnom proljeću sudjelovali su Hanane Aad (Liban), Chingiz Alioglu (Azerbejdžan), Jelena Božić (BiH), Petar Gudelj (Hrvatska), ovogodišnji dobitnik nagrade “Bosanski stećak”, Brian Henry (SAD), Sonja Jurić (BiH), Ibrahim Kajan (BiH), Ivan Kordić (BiH), Vjačeslav Kuprijanov (Rusija), Ewa Lipska (Poljska), Gihan M. Omar (Egipat), Nikola Petković (Hrvatska), Robyn Rowland (Australija), Safet Sarić (BiH), Martina Mlinarević Sopta (BiH), Mile Stojić (BiH), ovogodišnji dobitnik Nagrade društva pisaca BiH, Marjan Strojan (Slovenija), Ivan Šunjić (BiH), Marina Trumić (BiH), Mehmet Yaşin (Kipar, Turska), Peter Waugh (Velika Britanija), Gao Xing (Kina), te Miro Petrović (BiH). Ni slika a ni “tisuću riječi” ne mogu dočarati predivan ugođaj koji je vladao ovaj vikend među pjesnicima.

Obavijest: 22.05.2010. na redovnoj tribini Jutra poezije glavni gost biti će Kemal Mujičić Artnam!

Izdvojena izdanja Jutra Poezije

Priprema slika...

Pjesma tjedna

Esad Jogić - "Tuđi snovi"

Dugo sam vježbao
i nikada nikome
neću otkriti tajnu,
kako se drugome
dolazi u snove.

Samo, neke se stvari
moraju zapamtiti
i naučiti:

Moraš imati
boru šutnje na licu.
Ako je nemaš,
napravi je sebi
kao ženi dijete,
smjesti je gdje hočeš,
samo pazi:

U snovima onog
čije snove sanjaš
ne smije da se vidi!

U toj bori,
voda mora teći uzvodno.
More se ulijeva u rijeku.
Mjesec se zaljubljen
spusti na zemlju,
na tajno mjesto
gdje ga vide samo zaljubljeni.

Sunce zamoli zvijezde
da budu bešumno jato,
rajske ptice plamenih krila!
A ptice u tuđim snovima
lete na leđima,
u ogledalu od snova broje ribe.
Tako se hrane sjemenom
što bježi sa zemlje
i sanja blagorodnu vlagu.

Ono sjema,
koje ne dosanja vlagu
rasti će u zemlju,
da u žilama majke spava.
Sretno, koje dosanja vlagu
naraste za tri dana i tri noći,
do samoga ptičjeg neba,
do leta ptica što
zvjezdano lete bešumno,
u jatu, na leđima
da ne probude onoga
u čije snove dođeš i sanjaš.

Ako dođeš u san ženi,
ruže joj u bradavice sadi
da dojke mirišu na zvijezde.

Ako je to muškarac,
ruže mu u uši sadi,
da čuje kako
zvjezdana ljubav tutnji,
kao plima mjeseca kad ljubi
nevino more.

Kad se sanja u tuđim snovima
ne treba ustajati rano,
nećeš prepoznati vrijeme
i tuđu ljubav,
tebi nepoznat predjel
i one koji su prije tebe bili tu
i sanjali tuđi san.

Tuđa će te ljubav zbuniti,
zalutat će u tebi nepoznate
rumene, vječne mijene mjeseca
iz kojih se nikada
nećeš vratiti.
Mislit ćeš tako neodređen,
da na ovome bijelom svijetu

nema ljubavi,
niti u tvojim,niti u tuđim
niti u snovima na javi.

Ako se ikada vratiš
iz bore šutnje, u kojoj
možeš i jedra da napneš,
i tuđi vjetar dosanjaš,
puši onda u vjetar, u sebe.
Da te kao izgubljenu lađu
ne odnese tamo gdje ne želiš,
iznad vode, gdje su opasne
ribe koje su starije od jajeta,
iz kojeg su se izlegle ptice
što na leđima lete.

Jer one to znaju,
bile su u njihovim snovima,
u budućnosti naučile da lete
i to čuvaju kao tajnu.

Tako hvataju neoprezne ptice,
odvode ih pod vodu,
krila im pretvaraju u peraje
i podmeću ih poslije
pticama grabljivicama
neka ih nesretne love.

Da ih poslije povraćaju
kao ptičju pjesmu,
ne znajući da tako love
svoje pretke:
jer su pogriješile
U tuđim snovima,
sanjajući prošlost, umjesto
budućnosti tuđe.

Zato im je nerazuman
materinji jezik na javi,
i sanjaju na tuđem jeziku
koji ne razumiju.
I zbog toga lete na leđima
i broje ribe u ogledalu.

Zvijezde, koje su se
pretvorile u ptice.