Navečer je pripremio štapove,
udice, pera i mamce.
Legao je i usnuo slapove,
ribe, lokvanje i čamce.
Ustao je u petnaest do tri,
popio kavu, čuo prognozu.
Kad su se razišli sni
na eks je okrenuo lozu.
“Moody Blues” su krenuli s okretom ključa,
rasuli akorde u tami i samoći.
CD je završio kod zadnjih kuća
gdje rijeka je šumila kroz led u noći.
Bacio je udicu u crni val
pokretima znanim, u ritualu dragom.
Čučnuo je na smrznuti žal
opčinjen vodom, njenom vječnom snagom.
Čas prije nego je dahnuo dan,
bacio se pod led, u vir,
gdje sanjat će vječno najljepši san,
gdje naći će spokoj i mir.







