Darovati – Tebi pjesmu, jednu, teško mi je, ne mogu,
Napisah more – lako, iskreno – Tebi,
Al’, ni jedna ne govori svo bogatstvo koje osjećam,
Nije potpuna da samo nju posvetim – Tebi.

Pisati – Tebi, k’o ptici pjesma je, srce samo piše što bićem ječi,
Al’ ni jedna dovoljno ne iskazuje opoj duše,
Ni jednu ne usudim se stavit Ti pred noge
I samo nju posvetiti – Tebi.

Pisati – Tebi, ko’ disat je, stihovi sami teku iz duše,
Oči Tvoje vode me u san, za Te dišem, za Te sam radosna,
Al’, dići jednu na pijedestal posvetivši je – Tebi,
Ne mogu, još tisuće nadiru, bore se, misao guše.

Najljepša pjesma – tu je, u oku, neizrečena,
Kad se oči susretnu i duše se zagrljene uzdignu
Zaigra iskra poezija, vječna ljubavna poema
Dušom ispunjenom i sretnom što postoji samo za – Tebe,
Darom Božjim – Tvojom ljubavlju blagoslovljena.