More je duša ribarskih soneta
Putniče, dobrodošao!
Ti, što otvaraš vrata moga carstva uvelog…
Prođi kroz vrata okovanih zlatom,
Postani i ti dio doma mog.

Sve svoje brige ostavi iza sebe,
Na ovom mjestu trebati ti neće,
Ovdje sve dijelim s tobom,
Osjećaje straha, tuge, bijesa i sreće.

Ovdje, gdje vrijeme je stalo,
Moje misli i uspomene dostupne su tvojoj,
Pjesama žednoj duši.

Na izlasku iz palače s temeljima od stihova,
Neka blaženstvom ispunjen budeš.
Nosi Me u sebi, kada zaborav počne da je ruši.