Uz potporu

  • Ministarstvo Kulture
  • Grad Zagreb
  • Caffe bar "Berka"

Kategorije

Zdenka Kovačićek, Goran Matović, Jura Gašparac, Denis Bašić, Ana Maras, Nedeljko Kaveljević, ali i kamere HTV-a, novinari Večernjeg lista i Jutarnjeg… samo su dio velike ekipe koja je proslavila svršetak ovogodišnje polusezone Jutra poezije. Naime, tribina Jutra nastavlja sa svojim pjesničkim matinejama tek u rujnu kada će se održati Godišnja skupština, proglasiti (i tiskati) knjige autora koji su osvojili nagradu “Ružicu Orešković”, odnosno “Josip Sever”. Naš dugogodišnji član (dolazi na tribine od 1969.) Goran Matović govorio je stihove velikoga i neponovljivog Tina Ujevića. Svojim senzacionalnim nastupom Goran nije ostavio ravnodušnim ni članove Jutra ni kamere koje su budno pratile svaki trenutak naše tribine (sve možete pogledati na HTV1 u 17 sati, 22. ovog mjeseca). Pedesetak okupljenih članova zatim je s iznimnim interesom slušalo stihove Anne Ahmatove u izvedbi mlade, ali već planetarno popularne hrvatske glumice Ane Maras; Zdenka Kovačićek u blues izdanju govorila je stihove iz odabranih djela; Denis Bašić se pokazao još jednom kao vrstan imitator – glumac koji se vješto snalazi i pred “pjesničkom” publikom… Uslijedio je nastup naših “stalnih” članova koji su u uzdarje našim gostima govorili vlastite stihove. Unatoč početku turističke sezone, ali i produženom vikendu, lošem vremenu i ova tribina je pokazala, svojom posjećenošću, da smo postali neizostavni kulturološki fenomen u Zagrebu koji ponosno nastavljaju tradiciju započetu davne 1964. godine. Pozivamo vas da nam se pridružite u rujnu kada ćemo objaviti imena dobitnika nagrada “Ružica Orešković” i “Josip Sever”; osvježiti našu web stranicu, i donijeti puno noviteta na području domaće poezije. Ugodan ljetni odmor i još više dobrih stihova želi vam ekipa Jutra Poezije!!!

Izdvojena izdanja Jutra Poezije

Priprema slika...

Pjesma tjedna

Esad Jogić - "Tuđi snovi"

Dugo sam vježbao
i nikada nikome
neću otkriti tajnu,
kako se drugome
dolazi u snove.

Samo, neke se stvari
moraju zapamtiti
i naučiti:

Moraš imati
boru šutnje na licu.
Ako je nemaš,
napravi je sebi
kao ženi dijete,
smjesti je gdje hočeš,
samo pazi:

U snovima onog
čije snove sanjaš
ne smije da se vidi!

U toj bori,
voda mora teći uzvodno.
More se ulijeva u rijeku.
Mjesec se zaljubljen
spusti na zemlju,
na tajno mjesto
gdje ga vide samo zaljubljeni.

Sunce zamoli zvijezde
da budu bešumno jato,
rajske ptice plamenih krila!
A ptice u tuđim snovima
lete na leđima,
u ogledalu od snova broje ribe.
Tako se hrane sjemenom
što bježi sa zemlje
i sanja blagorodnu vlagu.

Ono sjema,
koje ne dosanja vlagu
rasti će u zemlju,
da u žilama majke spava.
Sretno, koje dosanja vlagu
naraste za tri dana i tri noći,
do samoga ptičjeg neba,
do leta ptica što
zvjezdano lete bešumno,
u jatu, na leđima
da ne probude onoga
u čije snove dođeš i sanjaš.

Ako dođeš u san ženi,
ruže joj u bradavice sadi
da dojke mirišu na zvijezde.

Ako je to muškarac,
ruže mu u uši sadi,
da čuje kako
zvjezdana ljubav tutnji,
kao plima mjeseca kad ljubi
nevino more.

Kad se sanja u tuđim snovima
ne treba ustajati rano,
nećeš prepoznati vrijeme
i tuđu ljubav,
tebi nepoznat predjel
i one koji su prije tebe bili tu
i sanjali tuđi san.

Tuđa će te ljubav zbuniti,
zalutat će u tebi nepoznate
rumene, vječne mijene mjeseca
iz kojih se nikada
nećeš vratiti.
Mislit ćeš tako neodređen,
da na ovome bijelom svijetu

nema ljubavi,
niti u tvojim,niti u tuđim
niti u snovima na javi.

Ako se ikada vratiš
iz bore šutnje, u kojoj
možeš i jedra da napneš,
i tuđi vjetar dosanjaš,
puši onda u vjetar, u sebe.
Da te kao izgubljenu lađu
ne odnese tamo gdje ne želiš,
iznad vode, gdje su opasne
ribe koje su starije od jajeta,
iz kojeg su se izlegle ptice
što na leđima lete.

Jer one to znaju,
bile su u njihovim snovima,
u budućnosti naučile da lete
i to čuvaju kao tajnu.

Tako hvataju neoprezne ptice,
odvode ih pod vodu,
krila im pretvaraju u peraje
i podmeću ih poslije
pticama grabljivicama
neka ih nesretne love.

Da ih poslije povraćaju
kao ptičju pjesmu,
ne znajući da tako love
svoje pretke:
jer su pogriješile
U tuđim snovima,
sanjajući prošlost, umjesto
budućnosti tuđe.

Zato im je nerazuman
materinji jezik na javi,
i sanjaju na tuđem jeziku
koji ne razumiju.
I zbog toga lete na leđima
i broje ribe u ogledalu.

Zvijezde, koje su se
pretvorile u ptice.