Uz potporu

  • Ministarstvo Kulture
  • Grad Zagreb
  • Caffe bar "Berka"

Kategorije

Topao travanjski dan kao da nije mogao u potpunosti usrećiti tridesetak vrhunskih pjesnika koji su se u subotu, 25. travnja, okupili u kafiću Krivi Put jer je ovotjedni gost tribine bio jedan od osnivača Jutra poezije Josip Palada. Ovaj živahni 74-godišnji književnik s preko 30 vrijednih književnih djela bio je, davne 1964., među idejnim tvorcima Jutra poezije (zajedno s Vesnom Parun, Vjekoslavom Mayerom, Berislavom Nikpaljem, Gustavom Krklecom…). Bogato životno iskustvo i pronicljivo svjedočenje tih uzburkanih književnih, političkih, ali i socijalnih vremena Palada je pretočio u savjesno predstavljanje pionirskog djelovanja Jutra poezije, oduševivši pri tom nazočne članove naše udruge. Nakon toga, Josip Palada je u stilu prekaljenog književnog umotvorca recitirao stihove iz svoje najnovije knjige «Ako ne otputuješ». S pravom možemo reći da je zaslužio gromoglasan pljesak svih prisutnih. Željko Buklijaš, Kemal Mujić – Artnam, Vjekoslava Jurić, Marija Karić, Nataša Skazlić, Stjepan Milevčić, Danijel Župančić, Stipica Pilj, Pero Dudar, Vesna Sorić, Hasan Džinić, Lord… samo su neka od pjesničkih imena koja su se i ovom prigodom predstavila gostu i drugim pjesnicima. Voditelj tribine Robert Roklicer napomenuo je kako će se slijedeća tribina održati tek 9. svibnja kada će gost biti Tomislav Domović. A potom je, kako to obično biva, sjeo i popio nekoliko duplih vinjaka u društvu svojih dragih prijatelja Ninoslava Žagara i Kemala Mujičića.

Izdvojena izdanja Jutra Poezije

Priprema slika...

Pjesma tjedna

Esad Jogić - "Tuđi snovi"

Dugo sam vježbao
i nikada nikome
neću otkriti tajnu,
kako se drugome
dolazi u snove.

Samo, neke se stvari
moraju zapamtiti
i naučiti:

Moraš imati
boru šutnje na licu.
Ako je nemaš,
napravi je sebi
kao ženi dijete,
smjesti je gdje hočeš,
samo pazi:

U snovima onog
čije snove sanjaš
ne smije da se vidi!

U toj bori,
voda mora teći uzvodno.
More se ulijeva u rijeku.
Mjesec se zaljubljen
spusti na zemlju,
na tajno mjesto
gdje ga vide samo zaljubljeni.

Sunce zamoli zvijezde
da budu bešumno jato,
rajske ptice plamenih krila!
A ptice u tuđim snovima
lete na leđima,
u ogledalu od snova broje ribe.
Tako se hrane sjemenom
što bježi sa zemlje
i sanja blagorodnu vlagu.

Ono sjema,
koje ne dosanja vlagu
rasti će u zemlju,
da u žilama majke spava.
Sretno, koje dosanja vlagu
naraste za tri dana i tri noći,
do samoga ptičjeg neba,
do leta ptica što
zvjezdano lete bešumno,
u jatu, na leđima
da ne probude onoga
u čije snove dođeš i sanjaš.

Ako dođeš u san ženi,
ruže joj u bradavice sadi
da dojke mirišu na zvijezde.

Ako je to muškarac,
ruže mu u uši sadi,
da čuje kako
zvjezdana ljubav tutnji,
kao plima mjeseca kad ljubi
nevino more.

Kad se sanja u tuđim snovima
ne treba ustajati rano,
nećeš prepoznati vrijeme
i tuđu ljubav,
tebi nepoznat predjel
i one koji su prije tebe bili tu
i sanjali tuđi san.

Tuđa će te ljubav zbuniti,
zalutat će u tebi nepoznate
rumene, vječne mijene mjeseca
iz kojih se nikada
nećeš vratiti.
Mislit ćeš tako neodređen,
da na ovome bijelom svijetu

nema ljubavi,
niti u tvojim,niti u tuđim
niti u snovima na javi.

Ako se ikada vratiš
iz bore šutnje, u kojoj
možeš i jedra da napneš,
i tuđi vjetar dosanjaš,
puši onda u vjetar, u sebe.
Da te kao izgubljenu lađu
ne odnese tamo gdje ne želiš,
iznad vode, gdje su opasne
ribe koje su starije od jajeta,
iz kojeg su se izlegle ptice
što na leđima lete.

Jer one to znaju,
bile su u njihovim snovima,
u budućnosti naučile da lete
i to čuvaju kao tajnu.

Tako hvataju neoprezne ptice,
odvode ih pod vodu,
krila im pretvaraju u peraje
i podmeću ih poslije
pticama grabljivicama
neka ih nesretne love.

Da ih poslije povraćaju
kao ptičju pjesmu,
ne znajući da tako love
svoje pretke:
jer su pogriješile
U tuđim snovima,
sanjajući prošlost, umjesto
budućnosti tuđe.

Zato im je nerazuman
materinji jezik na javi,
i sanjaju na tuđem jeziku
koji ne razumiju.
I zbog toga lete na leđima
i broje ribe u ogledalu.

Zvijezde, koje su se
pretvorile u ptice.