kad moja obitelj uveče kod komina
počne moliti rozarje i deset litanija
znam uvjek koliko ću učiniti koraka
znam koga ću sresti koga zamisliti

anđeo gospodnji počinje kod kapije
začet će zdravomarija do Male kamenice
očenaš će počet na putu do pod Obalu
kruh naš svagdašnji negdje kod čempresa

triput slava ocu je na troje skalina
a pokoj vječni kog naše stare murve
starije od naše četiri generacije
moli za nas Sveta Bogorodice

pređem preko klanca pod Bunarom
pružim ruke i dotaknem nebo
stižu mirisi kojim se djevojke okite
k’o da zaoreš brazdu il’ pucneš prstima

pa zazvoni podne, onda večernjica
moj did potkiva konja ili pije vino
lista se duvan ili je vršidba žita
ili se ide u grm izgonjati divojke

sedam mojih stričeva i svi posvađani
ostala dvojica ne pišu iz Argentine
jedina tetka jadna u bunar skočila
jer su je htjeli udati za nedraga

rodijak Milan čita nam iz pjesmarice
ljutite neviste čeka ih striženje ovaca
nezreli dječaci sanjaju pijanu kočiju
sjaji vez zlatan na grudima vodarice

težaci pričaju o trapu, kosci o kosidbi
čuje se ganga pjesma se ponavlja
okićen vidokrug dolaze li to svatovi
dalek je put za deset litanija

dalek je put za deset litanija
tko zna je li budućnost ružičasta
hoće li biti želje za nove stihove
hoće li biti sreće u tim novim životima