Uz potporu

  • Ministarstvo Kulture
  • Grad Zagreb
  • Caffe bar "Berka"

Kategorije

Gošća ovotjedne Tribine bila je naša uvažena poetesa Ljerka Car Matutinović, koja je nastupila pred četrdesetak naših članova i ljubitelja poezije. Njene stihove kazivao je prvak hrvatskog glumišta Dragan Despot. Nakon što je Despot završio s čitanjem, voditelj naše Udruge, Robert Roklicer, uručio je gospođi Car Matutinović ružu, ali i mikrofon, pa se ona osobno obratila nazočnima. Gospođa Ljerka se osvrnula na svoj život, počevši od najsretnijeg perioda u životu, djetinjstva u Crikvenici, preko srednjoškolskog i fakultetskog perioda u Zagrebu, gdje je završila studij književnosti i talijanskog jezika, a posebno se prisjetila profesora Jonkea, Frangeša i Kaštelana, te druženja s Josipom Pupačićem Bepom, koji je i prepoznao njen lirski senzibilitet i uputio je da objavi prve stihove u “Republici”. Gospođa Car Matutinović istakla je da je do sad objavila 15 zbirki poezije, te da je dobitnica brojnih nagrada u zemlji i inozemstvu. Na kraju je sama pročitala čakavske stihove iz zbirke pjesama “Meštrija”, i to pjesmu “Jubav Marije Rožine” i pjesmu na standardnom književnom jeziku “Jabuka puno krilo”, što su nazočni popratili snažnim aplauzom. “Jutru” je nazočila i sestra našeg uvaženog preminulog člana Josipa Severa, koja je gospođi Matutinović uručila cvijeće, primijetivši da Severov duh i danas živi na “Jutru poezije”. U drugom dijelu druženja, pjesnici su čitali svoje stihove na uzdarje uvaženoj gošći, a tajnik naše Udruge Davorin Žitnik Žito pozvao je prisutne da se okupe 27.03. u ateljeu našeg člana, slikara Ivana Obsiegera u Lučkom, na otvorenju izložbe “Dvorac Brezovica Freske (re)kapitulacija propadanja”, koju će otvoriti predsjednica Skupštine grada Zagreba, mr.sci. Tatjana Holjevac. Uz pjesmu i piće završilo je još jedno radosno pjesničko subotnje druženje.

Izdvojena izdanja Jutra Poezije

Priprema slika...

Pjesma tjedna

Esad Jogić - "Tuđi snovi"

Dugo sam vježbao
i nikada nikome
neću otkriti tajnu,
kako se drugome
dolazi u snove.

Samo, neke se stvari
moraju zapamtiti
i naučiti:

Moraš imati
boru šutnje na licu.
Ako je nemaš,
napravi je sebi
kao ženi dijete,
smjesti je gdje hočeš,
samo pazi:

U snovima onog
čije snove sanjaš
ne smije da se vidi!

U toj bori,
voda mora teći uzvodno.
More se ulijeva u rijeku.
Mjesec se zaljubljen
spusti na zemlju,
na tajno mjesto
gdje ga vide samo zaljubljeni.

Sunce zamoli zvijezde
da budu bešumno jato,
rajske ptice plamenih krila!
A ptice u tuđim snovima
lete na leđima,
u ogledalu od snova broje ribe.
Tako se hrane sjemenom
što bježi sa zemlje
i sanja blagorodnu vlagu.

Ono sjema,
koje ne dosanja vlagu
rasti će u zemlju,
da u žilama majke spava.
Sretno, koje dosanja vlagu
naraste za tri dana i tri noći,
do samoga ptičjeg neba,
do leta ptica što
zvjezdano lete bešumno,
u jatu, na leđima
da ne probude onoga
u čije snove dođeš i sanjaš.

Ako dođeš u san ženi,
ruže joj u bradavice sadi
da dojke mirišu na zvijezde.

Ako je to muškarac,
ruže mu u uši sadi,
da čuje kako
zvjezdana ljubav tutnji,
kao plima mjeseca kad ljubi
nevino more.

Kad se sanja u tuđim snovima
ne treba ustajati rano,
nećeš prepoznati vrijeme
i tuđu ljubav,
tebi nepoznat predjel
i one koji su prije tebe bili tu
i sanjali tuđi san.

Tuđa će te ljubav zbuniti,
zalutat će u tebi nepoznate
rumene, vječne mijene mjeseca
iz kojih se nikada
nećeš vratiti.
Mislit ćeš tako neodređen,
da na ovome bijelom svijetu

nema ljubavi,
niti u tvojim,niti u tuđim
niti u snovima na javi.

Ako se ikada vratiš
iz bore šutnje, u kojoj
možeš i jedra da napneš,
i tuđi vjetar dosanjaš,
puši onda u vjetar, u sebe.
Da te kao izgubljenu lađu
ne odnese tamo gdje ne želiš,
iznad vode, gdje su opasne
ribe koje su starije od jajeta,
iz kojeg su se izlegle ptice
što na leđima lete.

Jer one to znaju,
bile su u njihovim snovima,
u budućnosti naučile da lete
i to čuvaju kao tajnu.

Tako hvataju neoprezne ptice,
odvode ih pod vodu,
krila im pretvaraju u peraje
i podmeću ih poslije
pticama grabljivicama
neka ih nesretne love.

Da ih poslije povraćaju
kao ptičju pjesmu,
ne znajući da tako love
svoje pretke:
jer su pogriješile
U tuđim snovima,
sanjajući prošlost, umjesto
budućnosti tuđe.

Zato im je nerazuman
materinji jezik na javi,
i sanjaju na tuđem jeziku
koji ne razumiju.
I zbog toga lete na leđima
i broje ribe u ogledalu.

Zvijezde, koje su se
pretvorile u ptice.