Ima dana kada pašu najkliskije
ljubavne ljige na radiju
koji ne mogu proći bez
čeprkanja po starim dnevnicima,
pismima, albumima i spomenarima,
kad se briše prašina po davno dobivenim
značajnim drangulijama.

Ima večeri (ako i uopće nisi sentiš-tip)
kad ne možeš živjeti bez nekakve vrste
romantike,
neke večere uz svijeće (bili to i špikani golupčići),
kad ti se dopada
masovna histerija ljubljenja,
pupoljaka i kartonskih srca.
kad bolno trebaš drugo tijelo,
ako već ne i dušu.

Takvi su dani spomenici samoći
i uvijek ih je teško podnijeti,
bez obzira na snagu uvjerenja u
Izbor.