ne mogu reći dvaput
daj dođi daj doođi
ali ne diraj u smolu
na drveću raja
jer tada ni potoci
riječi ni rijeke tišine
neće popuniti ponor
ljubavne bušotine

poželiš li ipak žar Feniks ptice
otvorit ćeš oči kad sumrak sve mrvi
u tisuću šara u tisuću boja
daj otplovi na more (pa-pa)
ili u svoje ledene oaze (o da da)
samo mi ne piši po stolnjaku
što oduvijek voliš (prekasno je)
već sklopi vješto obijesni mišić
i stranu rječcu bez otiska prsta
opiši zapiši jauk
poljubi me i reci zbogom