Upaljena svijeća, njena slika i njene pjesme u “Bazi”. Tihi žamor, minuta šutnje, otišla je Jozefina. Prerano preminule kolegice Jozefine Dautbegović sjetili smo se tog kišnog jutra, kao da su i nebesa sama zaplakala. Prvo je naš voditelj Robert Roklicer pročitao članak iz najnovijeg “Vijenca” pod naslovom “Odlazak decentnoga stiha” koji je potpisao Denis Peričić, nakon čega se voljene prijateljice prisjetila književnica Diana Burazer. Umjesto patetičnih riječi, Diana je čitala Jozefinine pjesme, osjetili smo se, u trenutku, kao da je i Jozefina tu sa nama. Na život, lik i djelo pokojne Jozefine osvrnuo se i akademik Zvonimir Mrkonjić, prisjećajući se njenog dolaska u Zagreb još daleke ratne 1992. godine i plodnog književnog stvaralaštva kojim je zadužila naš grad i uzvratila mu gostoprimstvo kroz 8 zbirki lirike, te jednu zbirku kratkih priča. U čast voljenoj pokojnici, odabrali smo da ove subote pjesma tjedna bude baš njezina “Božja televizija”, što su prisutni pjesnici od srca podržali. Na uzdarje Jozefini, čitali smo svoje stihove, s mišlju da ćemo se kad-tad opet sresti, jer u svijetu tajne nitko nije sam, i kad košulja tijela prođe, esencijalni duh ostaje zauvijek. Slava joj!